B. A. i D.A. su u braku 10 godina. U brak su stupili iz ljubavi. Braku je prethodila trogodišnja veza za koju ističu da je bila turbuletna, ali puna ljubavi. Nakon godinu dana braka, B. Je ostala u drugom stanju i rodila je njihovu prvu kćerku. U međuvremenu su dobili još dvoje djece. Nakon rođenja trećeg djeteta, svi problemi koji su se tokom godina činili beznačajni, kao da su „isplivali“ na površinu. Dječaku je bilo dvije godine kada su se obratili meni za pomoć.
Dvije godine se B. Borila sama sa sobom, pokušavajući da dokuči šta se dešava. Nije im bilo prvo dijete, pa da zamjera stvari oko odgoja djeteta. Tu su već bili „uigran tim“. Odjednom joj više ništa nije predstavljalo zadovoljstvo; osjećala se kao da tu ne pripada. Dakako, brinula se o djeci sa puno ljubavi, ali je osjećala da nestaje, da više nema vremena za sebe. Pojavilo se i pitanje novca- iako je suprug solidno zarađivao, troje djece je iziskivalo velika novčana sredstva. Počele su svađe i prepirke, koje su isprva krili od djece, a zatim su se nerijetko svađali i pred njima.
Obaveze su rasle i za supruga koji se sada morao aktivnije uključiti u pomoć oko djece, premda je i sam bio umoran- tako da je motiva za raspravu bilo sasvim dovoljno. Nerijetko joj je prebacivao da on hrani i nju i djecu, što je činilo da se ona osjeća još gore i beznačajnije. Sa druge strane, njega je povrijeđivalo to što se činilo da ona ne razumije i ne poštuje napore koje on ulaže za svoju porodicu.
Kada smo započeli terapiju, osjećali su se bespomoćno, ali su bili odlučni u nastojanju da promijene svoj život, radi sebe i radi svoje djece. Tokom rada, utjecali smo na razvijanje pozitivnih misli, te modificiranje destruktivnih obrazaca ponašanja. Ego je bio jedan od ključnih faktora- nijedno nije ispočetka željelo da prizna da je odgovorno, makar djelomično, za ono što im se dešavalo.
Kako je terapija odmicala, suprug je počeo primijećivati da mu je supruga vedrija, nasmijanija i spremnija na saradnju i dogovor. Istovremeno, ona je uvidjela koliko je on raspoložen da joj pomogne i da učestvuje u svim kućanskim obavezama.
Kroz naš zajednički rad B. i D. Su ponovo pronašli razloge za sretan zajednički život. A moglo je završiti drugačije. Danas kažu da, da su nastavili sa nepoželjnim ponašanjem koje im je narušavalo brak, do sada bi se već razveli. Uspješan brak ne podrazumijeva život bez nesuglasica i rasprava. Razlika je samo u načinu na koji se partneri suočavaju sa preprekama sa kojima se susreću.
